Rođena sam u Zadru 29.12.1962. godine. U Split dolazim studirati na Ekonomski fakultet, gdje diplomiram 1985. a tri godine kasnije započinjem svoju, sada već tridesetogodišnju akademsku karijeru u Splitu kao asistentica-pripravnica na predmetu „Računovodstvo“. Zvanje magistre znanosti stekla sam 1993. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a 1999. godine doktorirala sam na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu na temu „Računovodstvene politike u malim poduzećima“, za što sam dobila nagradu Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika. Kao autorica i koautorica objavila sam više od 80 radova u znanstvenim i stručnim publikacijama te sudjelovala na brojnim međunarodnim skupovima. Kontinuirano učenje i usavršavanje, uz dijeljenje znanja, rad sa studentima i aktivno slušanje sugovornika za mene su postale životne, a ne samo akademske vrijednosti i želim ih primijeniti u poslu za koji se kandidiram.

Upravljačko iskustvo stjecala sam na Sveučilištu u Splitu, ali i obnašanjem javnih funkcija van akademskog konteksta. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu bila sam prodekanica za organizaciju i financije te pročelnica Katedre za računovodstvo. Na Sveučilištu u Splitu bila sam prorektorica za financije i računovodstvo. K tome, od 2013. do 2015. bila sam predsjednica Nadzornog odbora HNK Hajduk Split, 2017. povjerenica Vlade RH za Grad Split, a zadnje tri godine radila sam kao državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Uz to, predsjednica sam Udruge računovođa i financijskih djelatnika Split.

„Uvijek hrabro naprijed i pazi da ne poletiš!“ je moj životni moto. Svakodnevnu inspiraciju pronalazim u ljudima oko sebe, prihvaćam konstruktivne kritike i savjete. Ljubiteljica sam sporta, posebno onog timskog te držim da je timski rad istovremeno i izazov i način za postići velike rezultate.

Volim čitati povijesno-ljubavne romane, posebno one Victorie Hislop, pogledati dobar film i poslušati Olivera, Zoricu Kondžu, Massima, Cohena, Dylana, Lady Gagu. Kako obožavam kuhati i putovati, Italiju često srećem na tanjuru, ali i uživo. Ne propuštam feštu Sv. Kasijana, zaštitnika Sukošana, a svake subote me sa suprugom možete sresti na peškariji i kod Vjeke na kavi.

Suprug Davor i kćeri Marina i Mirta najveća su mi potpora i oslonac za sve životne izazove, pa tako i za kandidaturu za gradonačelnicu Splita.

 

Zašto se kandidiram?

Cijeli život vjerujem da se uz vrijedan i pošten rad mogu napraviti velike stvari. Došla sam 1981. iz Sukošana. Trideset devet godina nakon sam supruga, majka, prijateljica, profesorica… Radim posao koji obožavam, a i dalje neprestano učim od boljih od sebe. Otkad sam došla, vjerujem da je Split najbolji grad za zasnovati obitelj, za rad, za život. Vjerujem to i danas. Ovaj grad i ovi ljudi su oni koji su mi, uz moje roditelje, supruga i djecu, dali sve što imam. Dužna sam svom gradu i želim okupiti one koji se osjećaju dužni i spremni su izaći iz zone ugode, zakoračiti iz privatnog u javni prostor. Kad god odlučimo ostati po strani, dva blesava uskoče.  Kad god kažemo „ma neću se aktivirati, šta to meni triba“, „nije moje vrime ili ima tko će“ do onog da ne izađemo uopće na izbore ili zaokružimo po običaju, otvaramo prostor ovome što gledamo posljednjih dvadeset godina. 

Nisam ni najbolja ni najpametnija osoba u gradu, nisam ni najbolja profesorica na Ekonomskom fakultetu u Splitu iako svoj posao radim s puno srca i vjerujem da ga radim dobro. No, ono što sigurno jesam, spremna  sam se izložiti i znam kako okupiti najbolje što ovaj grad ima. Postoje vrijednosti kao što su povjerenje i odanost. Povjerenje u svoj grad i ljude koji ovdje žive i odanost njima. Ako umjesto foteljaša okupimo ljude koji su spremni te vrijednosti staviti u prvi plan, onda imamo priliku u kratkom vremenu ponovno biti veliki. Jer Splitu ne treba puno da bi bio puno bolje mjesto za život. Male stvari grad čine velikim.